Penjačice, ukras kuća i terasa

Izvor: nezavisne.com
Autor: Davor Pavlović
Objavljeno: 02.03.2011 u 01:46.
Kategorija: Hortikultura



penjacice_ukras_kuca_i_terasa

Penjačice su biljke kojima, kao što im i samo ime kaže, trebaju podloga ili potpora kojima će se penjati, tj. prihvatati se ili ih obavijati svojim granama, jer ne mogu samostalno stajati uspravno. Podloga ili potpora mogu biti prirodne ili vještačke, koje se prave s namjenom da podupiru i nose grane biljaka penjačica.

Penjačice u vrtu obično sadimo kako bismo stvorili sjenu, zaklon od sunca ili kao zaklon od znatiželjnih pogleda. Isto tako, mogu poslužiti i kao lijep ukras zidova kuća.

Jednogodišnje biljke penjačice većinom su zeljaste biljke koje ne podnose hladnoću, kao što su ukrasni slak (ipomoea), mirisna grahorica (lathyrus odoratus), crnooka suzana (thunbergia alata) ili dragoljub (tropaeolum speciosum) i dr. Ukrasni slak i crnooka suzana mogu prezimiti u svjetlijoj prostriji ukoliko se sklone prije mraza, a dragoljub spada u trajne biljke penjačice, ali samo u krajevima s blagim zimama može prezimiti na otvorenom.

Trajne biljke penjačice biramo zavisno od toga gdje i s kojom ih svrhom želimo posaditi. Ukoliko želimo biljke koje će lijepo svojim granama i cvjetovima ukrasiti drvenu pregradu u vrtu ili dio zida kuće, izabraćemo koju vrstu pavitine (clematis), kozje krvi (lonicera), hristovu krunu (passiflora coerulea), puzavi ljiljan (gloriosa), te karpenteriju (carpenteria californica), koja zapravo ne spada u biljke penjačice, ali je prikladna upravo za uzgoj uz zid kuće. Naraste u visinu do dva metra, a odlikuje se vrlo lijepim, sjajnim, tamnozelenim listovima i mirisnim bijelim cvjetovima. Na otvorenome može prezimiti samo u krajevima s blažim zimama.

Zanimljiva biljka penjačica, koja je takođe prikladna za sadnju uz zidove kuća i to u krajevima gdje su zime blaže, je krompirova lozica (solanum laxum). Ova nježna penjačica može narasti do šest metara u dužinu, cvjeta u ljeto i jesen, mirisnim, plavobijelim ili bijelim cvjetovima.

Još jedna prekrasna, ali nažalost penjačica koja ne podnosi niske zimske temperature je mandevila (mandevilla), biljka tamnozelenih, sjajnih listova i divnih cvjetova, koja ne podnosi temperature ispod 10°C, pa se kod nas uzgaja u staklenicima i u cvjetnim teglama, koje se ljeti iznose na otvoreni prostor. Mandevilla laxa je nešto otpornija vrsta prekrasnih, mirisnih, bijelih cvjetova koju još zovu i čileanski jasmin.

Od trajnih penjačica koje koristimo za prekrivanje sjenica, pergola, neuglednih zidova, te za stvaranje zasjenjenih prostora na terasama i balkonima imamo na izbor zaista veliki broj vrsta. Lozica (partenocissus) je izuzetno brzorastuća penjačica, koja se ne odlikuje uglednim cvijetom već lijepim, velikim, zelenim listovima, koji u jesen poprime vrlo lijepu crvenu boju. Vrlo brzo prekriva velike površine i dobro zaklanja prostore oko kojih je posađena, te obezbjedjuje dobru hladovinu ljeti.
Ukras bašte

Od ranog proljeća, kada nas pozdravljaju raskošni plavi grozdovi glicinije, pa do u kasnu jesen, kada se divimo spektru boja kod lažne lozice, penjačice su uvijek ukras bašte.

Glicinija (wisteria chinensis) je penjačica koja nešto sporije raste prve tri godine nakon sadnje, da bi kasnije rasla nevjerojatno brzo i dostigla dužinu i do devet metara. Koristi se za stvaranje sjenovitih prostora u vrtu, tj. za prekrivanje velikih pergola. Prepoznatljiva je po velikim, mirisnim grozdastim cvatovima, koji su najčešće nježne lila boje, a kod pojedinih vrsta dosežu dužinu i preko jedan metar.

Bršljen (hedera) je lijepa trajnozelena biljka penjačica, pogodna za prekrivanje drvenih pregrada u baštama ili za prekrivanje neuglednih zidova kuća, kao i za izradu trajnozelenih vrtnih skulptura topiaria. Neke vrste imaju lijepo šareno lišće, pa će svojim živim bojama osvježiti tamne dijelove vrta.

Tekoma (campsis) je prekrasna, otporna, drvenasta biljka penjačica, koja može dostići dužinu do 10 metara, a cvjeta od kasnog ljeta do jeseni krasnim crvenim ili narandžastim cvjetovima oblika male trube.

Lažne lozice (parthenocissus), prijanja uz podlogu, te se sadi uz zidove kuća ili nekih pregrada. Lažna lozica može se penjati i uz špalir.

Pavitina (clematis), te kozja krv (lonicera) imaju nježnije izboje i grane, pa i potpornji mogu biti od lakšeg materijala, drvo ili obična žičana mreža. Pavitina se viticama hvata za potpornje, koji ne smiju biti predebeli.

Dvornik (polygonum aubertii) vrlo se brzo širi pa može prerasti svaku pregradu i ugroziti žljebove ili čak i crijep na krovu. Ne traži jake potpore, ali morate ga "obuzdavati" i svake godine dobro prikratiti.
Orezivanje ruže penjačice

Zimsko orezivanje ružinog grma garancija je da će na proljeće i ljeto ruža cvjetati punim sjajem. Prije nego što se počne s orezivanjem treba dobro naoštriti makaze, jer odrez mora biti trenutan, a odrezani dio u prerezu gladak. Ruža penjačica reže se od najdonjeg sprata uz naslon prema vrhu. Ako su neke osnovne grane oslabjele ili su se počele sušiti, njih je potrebno orezati na dva do tri pupoljka radi obnavljanja grma. Nakon završetka prikraćivanja granu razvedemo preko oslonca i privežemo tankim konopcem ili gumicom. Sve suve ili zakržljale grane takođe se odstranjuju, kao i bujne postrane grane koje bi mogle biti prijetnja ovogodišnjim mladicama. Nakon sanitarnih zahvata slijedi zimska rezidba. Osnovno je pravilo da se, što je grm ruže penjačice stariji, orezuje sve više. Tako nikada nećemo zahvatiti drvnu masu prošlogodišnjeg grma, orezuje se na dva dobro razvijena pupa na izbojku iz prošle godine. Ali, kod zimskog orezivanja mora se voditi računa i o proljeću, kada će ruža buknuti i brojnim izbojcima zazeleniti oslonac i zid uz koje je posađena.

bannerbanner